Finansije i Osiguranje - Hrvatska

Loše osiguravatelje love tajni kupci

Umjesto crne liste zastupnika u osiguranju, odnosno onih s kojima su osiguravatelji imali loša iskustva, red u prodaji dio osiguravatelja pokušat će napraviti tajnim kupcima osiguranja.

Doznajemo tako da je najveći hrvatski osiguravatelj, Croatia osiguranje, u nekoliko navrata već iskoristio tu mogućnost i da već imaju nekoliko slučajeva zastupnika koji su prekršili pravila pa bi moglo doći do raskida suradnje.

U toj kući zasad ne žele govoriti o detaljima. Kažu tek da je riječ o prekršajima koji se uklapaju u sliku o kojoj se govorilo na lanjskim Danima osiguranja kada se otvorila rasprava o kvaliteti prodajne mreže. U praksi su, naime, uočeni problemi sa zastupnicima koji su paralelno radili za više kuća odjednom i nudili klijentima police koje su najisplativije njima, s obzirom na proviziju, odnosno vlastitu zaradu, sa zastupnicima koji su godinama radili za jednog osiguravatelja, pa se preselili drugom s ciljem da presele i sve svoje klijente, bez obzira na to je li za njih promjena osiguravatelja povoljna ili ne.

Tako se, na primjer, u praksi znalo dogoditi da zastupnik koji je klijentu prodao jedan paket osiguranja, nakon što je promijenio osiguravatelja za kojega radi, tom istom klijentu kaže da to nije najbolji paket za njega te da taj drugi osiguravatelj u ponudi ima bolji. Veliki problem predstavljao je i dio prodajne mreže koji je osiguranje prodavao i s unaprijed ubrojenim gubitkom, odnosno popustima i bonusima, što je dovelo do toga da prosječan trošak po polici u konačnici bude skuplji nego što je plaćena i to, na žalost, neko vrijeme i uz »blagoslov« osiguravajućih kuća.

Iako se lani spominjala mogućnost stvaranja baze podataka s lošim zastupnicima u prodaji osiguranja, koja bi se vodila pri Udruženju osiguravatelja u Hrvatskoj gospodarskoj komori, ili Hrvatskom uredu za osiguranje (HUO), osiguravatelji su od te ideje odustali, doznajemo od Snježane Bertoncelj, predsjednice Udruženja.

»Što se tiče baze podataka o internim prodajnim mrežama, odnosno zastupnicima koji su zaposlenici osiguravajućih društava, naišli smo na prepreke u pravnom smislu. Postavilo se, naime, pitanje prava korištenja osobnih podataka zastupnika, jer bi društva za osiguranje tako razmijenila osobne podatke svojih zaposlenika s trećim osobama, što nije dopušteno bez njihove izričite pisane privole«, pojašnjava Bertoncelj za Vjesnik.

No, ozbiljniji je problem to što bi na takvu crnu listu došli i zastupnici s kojima su pojedina društva imala loša iskustva, koji su im počinili štetu i slično, ali iza takve priče najčešće ne stoji i formalnopravni proces, niti kazneni niti radno pravni. Nema službenih procjena o tome koliko je među zastupnicima u osiguranju onih koji su se ogriješili o pravila profesije, kao ni procjene o tome kolika je šteta počinjena u tom slučaju, no ona i nije precizno financijski mjerljiva. Naime, osim što se to u nekim slučajevima može mjeriti visinom isplaćene štete po polici, nemjerljiv je dio štete koji se lošim postupkom prema osiguraniku počini osiguravatelju koji zbog toga nerijetko gubi klijenta i ugled, kažu naši sugovornici.